Osnovna škola Lauder - Hugo Kon

NOVO!  NOVO!  NOVO!

Od sada nas možete pronaći na na našoj facebook stranici.

http://www.facebook.com/lauder.hugo.kon

Veselimo se vašem dolasku i "lajkanju"!

Nakon vrućeg ljeta i završetka ljetnog odmora, stigao je rujan - mjesec posebno važan za sve školarce, a ponajviše za malene prvašiće. Užurbano smo se pripremali kako bi se naši novi učenici (oni mali, ali i oni malo veći) ugodno osjećali u svojoj novoj sredini.

"Shalom, shalom kita alef" odzvanjao je hodnicima naše male/velike škole dočekujući tako one najmanje, koji su prvi puta kročili u školu i tako započeli jedan novi dio svog života. Taj dan stiglo je sedam hrabrih prvašića. Nakon pozdrava i ohrabrujućega govora naše drage, prvašići su otišli, zajedno sa svojim učiteljicama Anom Sesar i Silvijom Heim, u svoju učionicu. Uz igru, pjesmu i puno smijeha, uspjeli smo se malo upoznati te je sva napetost i sav strah nestao.

Ana Sesar i Monika Heđet, učiteljice razredne nastave u našoj školi

"Poštovani, obavješatavmo Vas da ste ušli u uži krug, te Vas pozivamo...". Tom rečenicom započela je naša avantura - posjet Svetoj Zemlji. Govorili su nam: oduševit ćete se; to je nevjerojatna zemlja; kako ćete uživati; poželjet ćete se vratiti nazad jednog dana... Slušale smo tu vojsku ljudi i pokušale si dočarati sliku Izraela. Jesmo li uspjele? Ni približno! To je posebna zemlja na toliko različitih načina. Od trenutka slijetanja osjetile smo kako nas obuzima vrućina. Ali, osim vrućine, miješala se još i znatiželja, lagana trema, uzbuđenje.

Naši domaćini su tijekom našeg boravka bili vrlo ljubazni i uslužni, te su se brinuli o nama, pazeći da nam ništa ne nedostaje. Uzimajući u obzir koliki smo put prošli, prvu smo večer imali vremena smjestiti se u hotel i odmoriti se za sutrašnji radni dan. Naravno, adrenalin je pobijedio umor, te smo se uputile u samostalno istraživanje grada.

Ljudi su užurbano prolazili žureći na autobus, svojoj kući, hitajući dragoj osobi, završavajući svoj posao. Mi smo, očarane svime oko nas, hodale polako, šetale i sve pratile širom otvorenih očiju. Hodajući tako Jaffa ulicom, pažnju nam je skrenula jedna manja ulica s desne strane. Bez prometa, prepuna ljudi i nekako intimnija za razliku od velike, glavne, kojom smo prolazile do tada. Odlučile smo prošetati i proučiti tu malenu ulicu, no ubrzo, pažnju nam je odvuklo nešto sasvim drugo. Ljudi su izlazili iz jedne slastičarnice sa sladoledima svih boja i oblika. Malo dalje, svirali su ulični svirači. To je zvučalo tako dobro da jednostavno nismo mogle ne otići do njih. Nakon nekog vremena vidjele smo prodavaonicu kipa. Stotine, ma tisuće kipa, u svim bojama, sa svim mogućim animiranim likovima. Malo dalje, genijalna srebrnarnica, a na drugoj strani nezamislivi izbor naljepnica za naše kikače u školi. Tako smo hodale, kao pčele - od cvijeta do cvijeta, u želji da sve vidimo, doživimo, probamo, slikamo, zapamtimo, osjetimo...

Sljedeće jutro - Yad Vashem. Naši domaćini, Yiftach i Chava, bili su nam na usluzi svakog dana. Bez obzira što smo svi tamo bili odrasle osobe, nekako je lakše i ljepše kada te ujutro netko dočeka sa osmijehom, uz pitanje kako si. Iz nekog, nama tada nepoznatog razloga, pred posjet muzeju, obuzeo nas je strah. Strah od onoga što ćemo vidjeti, čuti, proživjeti. Ali s druge strane, bile smo gladne novih saznanja, informacija.

Tomislav Šimić, prof. povijesti u našoj školi

Ove godine Centropa ljetna akademija održavala se u 3 europska grada, a sve ih veže bogata židovska povijest. Krenuo sam na put s mišlju kako ću čuti mnogo zanimljivih predavanja i kako ću posjetiti mjesta na kojima još nisam bio. Međutim, doživio sam puno više od toga.

Naša prva stanica bio je grad Krakow. Kiša i pad temperature nije spriječio grupu entuzijasta iz cijelog svijeta u istraživanju tog bajkovitog grada. Prvi dan smo zajedno, s nekoliko turističkih vodiča, specijaliziranih za povijest Krakowa, pogledali najvažnije turističke atrakcije grada. Nakon razgledavanja uslijedilo je službeno otvaranje Ljetne akademije u prostorijama Njemačkog konzulata u Krakowu gdje je poslužena fina večera. Upoznavanje i razgovori su započeli uz pokoju čašicu vina. S obzirom da većina prisutnih radi u židovskim školama ili se bavi židovskom poviješću, od početka smo već imali puno zajedničkog. Sljedeći dan upoznavanje se nastavilo u prostorijama hotela gdje smo kroz razne radionice saznali više jedni o drugima te odslušali predavanja iz kojih smo se više upoznali sa židovskom kulturom u Krakowu. Sve ono što smo slušalii u prijepodnevnim satima, u popodnevnim smo vidjeli šetajući kroz židovsku četvrt. Treći dan na rasporedu je bila posjeta Židovskom muzeju u Krakowu. Ovo je bio moj prvi od mnogih emotivnih trenutaka ovog predivnog putovanja. Tamo smo se susreli sa 50 profesora iz cijele Poljske koji predaju o židovskoj povijesti i, naravno, uz prefinu hranu prepričavali smo međusobna iskustva. Međutim, najdirljiviji dio večeri je bio govor starije gospođe koja je tijekom Drugog svjetskog rata skrivala u svom domu židovsku obitelj.

Sljedeća stanica bio je Beč. Nakon ugodne vožnje noćnim vlakom odmah smo se bacili na posao. Nizala su se zanimljiva predavanja o tome kako koristiti Centropinu web stranicu sa bogatom količinom informacija, slika i kratkih filmića o životu i sudbinama Židova u cijeloj Europi. Poznavanje Centropine web stranice sigurno će mi pomoći da poboljšam metode rada u svojoj školi. Nakon predavanja, u goste nam je došlo 50 Židova koji su preživjeli strahote Drugog svjetskog rata. Imao sam čast razgovarati s gospođom koja ima 90 godina. U početku mi je bilo jako čudno razgovarati s njom jer sam imao osjećaj da ja emotivnije proživljavam njene životne priče nego ona sama. Ali kad sam čuo cijelu priču bilo mi je jasno. Za gospođu je taj dio života samo jedan kratak trenutak. Pored strahota Drugog svjetskog rata doživjela je mnogo prekrasnih trenutaka, udala se za britanskog veleposlanika, rodila dvoje djece i proputovala cijeli svijet. Gospođa je sretna, a i ja sam onda bio sretan zbog nje. Fasvinantna životna priča. U poslijepodnevnim satima uputili smo se u razgledavanje židovskog djela Beča. Bio sam 10 puta u Beču, ali s tim dijelom Beča se nikada nisam upoznao. Možda i nije nešto za pohvaliti se, ali drago mi je da sada poznajem i taj dio Beča.